Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, već sada je, kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega; i živjet će oni koji čuju.
Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.
Ivan 5,24-26
Misli o Ivanovom evanđelju (60)
Isus iz Nazareta je vječni Bog jednako kao što je Bog naš nebeski Otac.
Ovdje, međutim, Gospodin sebe smatra onim koga je Otac poslao da ga obznani putem svoje riječi. Ljudi trebaju vjerovati Njemu, Kristu, kao što je Petar u svojoj poslanici napisao: „po njemu vjerujete u Boga“ (1. Petrova 1,21).
Tko tako čini, čuje i vjeruje, može se doista smatrati sretnim. Bog ga već sada uvjerava da ima vječni život, da je pošteđen od suda i da je prešao iz smrti u život.
Čuti glas Sina Božjega ne podrazumijeva samo slušanje izgovorenih riječi. „Glas“ ukazuje na osobite značajke govornika: priznavanje činjenica vjere o Sinu Božjem i uzimanje Njegovih riječi k srcu.
Kako je moguće da mrtvi čuju glas?
Misaona cjelina jasno pokazuje da se tu ne misli na tjelesnu smrt, kao i u prethodnom retku, gdje se vjerniku jamči da prelazi „iz smrti u život“. „Mrtvi“ u ovom retku su duhovno „mrtvi u prijestupima i grijesima“, koliko god oni bili religiozni (Efežanima 2,1).
Opreka između nevjernika i vjernika ne može se izraziti bolje negoli prelaskom iz smrti u život ili oživljavanjem nekoga tko je mrtav.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 28,1-29 · Hebrejima 1,1-6
Mobilna aplikacija: