Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće. Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu: da svi časte Sina kao što časte Oca. Onaj tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.
Ivan 5,21-23
Misli o Ivanovom evanđelju (59)
Ivanovo evanđelje do petog poglavlja izvješćuje o tri čudesna znaka koje je Isus učinio: pretvaranje vode u vino i dva ozdravljenja. Nebeski će Otac svome Sinu uskoro pokazati još veća djela koja je trebao izvršiti: uskrisit će mrtve, davati život i izvršiti osudu.
Od samog stvaranja nema sumnje da život može dati jedino Bog. To je jednako obilježavalo Oca i Sina Božjega. Sin djeluje s istom vrhovnom vlašću kao i Otac: On „oživljuje koga hoće“.
Upada u oči to da se u našem tekstu pravi razlika između „uskršavanja mrtvih“ i „davanja života“. Oni koji odbace Sina Božjega, jednog dana će doživjeti tjelesno uskrsnuće i postojati vječno, ali daleko od Boga, u ognjenom jezeru. Stoga to postojanje nije označeno kao „život“ (vidi: Otkrivenje 20,5.12.15). Život se daje samo otkupljenim vjernicima; tijekom njihova života već im je dân vječni život. Tijekom uskrsnuća ponovno oživljavaju tek njihova tijela (Rimljanima 8,11).
Jedno od Božjih nepobitnih načela glasi: svi trebaju častiti Sina. Nitko nije isključen. Tko na zemlji Sina Božjega odbije častiti jednako kao i Oca, bit će prisiljen to učiniti tada kada se suoči s Njim kao Sucem. Ali tada je njegova žalosna sudbina zauvijek zapečaćena. Nije moguće poštovati Oca a da se ne časti Sina.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 17,1-18 · Djela apostolska 26,1-18
Mobilna aplikacija: