Tada im Isus odgovori i reče: „Zaista, zaista, kažem vam: Sin sâm od sebe ne može činiti ništa, nego ono što vidi da čini Otac; jer što god on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini: pokazat će mu i veća djela od ovih, da ćete se čuditi.“
Ivan 5,19.20
Misli o Ivanovom evanđelju (58)
Kad je Isus onima koji su mu prigovarali govorio o svom Ocu, oni su se vrlo ozlovoljili. Njegove su riječi smatrali bogohulnom tvrdnjom i zbog toga su ga htjeli ubiti. Gospodin je iskoristio prigodu da progovori o svojem odnosu s nebeskim Ocem.
Iako je ovdje na zemlji bio kao pravi čovjek, Krist ipak nije bio neovisno biće s istim pravima kao Bog, takoreći neki drugi Bog koji bi djelovao onako kako mu odgovara.
Bio je jedno s Ocem, iako mu je kao čovjek bio podložan. Izjavu „Sin sâm od sebe ne može činiti ništa“ ne treba shvatiti kao priznanje nesposobnosti ili podčinjenosti unutar Božanstva, već prije kao potvrdu Njegovog neograničenog božanstva.
Krist je bio Onaj koji je vidio Očeve postupke. Ni jedno ljudsko biće to ne bi moglo ustvrditi. Isus iz Nazareta je bio božanska osoba jednaka Ocu, inače ne bi mogao učiniti ono što je Otac činio.
Isus Krist: Bog i čovjek u jednoj osobi – samo se tako Bog Otac mogao objaviti čovječanstvu. Ako su Židovi vidjeli Sina, vidjeli su i Oca. Odbacivši Sina, odbacili su Oca (vidi: Ivan 14,9; 15,23).
Kakva je čudesna jednakost, zajedništvo i jedinstvo postojalo između Oca i Sina! Sve je učinjeno u savršenom dogovoru, pobuđeno istim razmišljanjem i istom ljubavlju.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izaija 8,1-23 · Djela apostolska 23,11-22
Mobilna aplikacija: