Zato Židovi rekoše ozdravljenomu: „Subota je; nije ti dopušteno nositi postelju.“ On im odgovori: „Onaj koji me ozdravio reče mi: Uzmi svoju postelju i hodaj.“ Tada ga upitaše: „Koji ti je to čovjek rekao: Uzmi svoju postelju i hodaj?“ Ali ozdravljeni nije znao tko je taj, jer je Isus nestao u mnoštvu koje je bilo na tome mjestu. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: „Evo, ozdravio si: ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore.“
Ivan 5,10-14
Misli o Ivanovom evanđelju (56)
Kakve li radosti za tog čovjeka! Ozdravio je nakon trideset i osam godina bolovanja! On koji je godinama čekao na izlječenje, u sebi je iskusio Božju snagu. Isus, Sin Božji, govorio je s vlašću.
Čudo nije prošlo bez optuživanja: bila je subota i nikome nije bilo dopušteno naokolo nositi postelju. Kako su se u tome religiozni ljudi pokazali slijepima! Istina, ne treba raditi subotom, ali nije li Bog subotu stvorio za čovjekovo dobro? A nevoljnik je samo bio poslušao naredbu. Noseći svoju postelju pokazao je da Sin Božji pohodi svoj narod.
„Tko je to bio?“ Nisu li ispitivači zapazili to da bi čudotvorni iscjelitelj morao biti nešto više od obične osobe? Možda su pitali jer ih je zanimalo, ali će se kasnije iza njihove znatiželje otkriti odbacivanje.
Izliječeni je ušao u hram, vjerojatno da prinese žrtvu zahvalnicu. Tamo je ponovno sreo Isusa (Gospodin je spasenje), koji je imao poruku za njega. U njegovu slučaju je uzrok njegove bolesti bio njegov prijašnji grešni život. Sada mora prekinuti s time, kako bi izbjegao nešto gore: da bude izgubljen za vječnost.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Job 38,39 - 39,18 · Djela apostolska 18,23-28
Mobilna aplikacija: