Njega ugleda Isus gdje leži te mu, znajući da je već dugo u tome stanju, reče: „Želiš li ozdraviti?“
Nemoćnik mu odgovori: „Gospodine, nemam čovjeka koji bi me odnio u kupalište kada se uzburka voda; a dok ja dolazim, drugi siđe prije mene.“
Reče mu Isus: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.“
I odmah ozdravi čovjek, uze svoju postelju i prohoda.
A taj dan bijaše subota.
Ivan 5,6-9
Misli o Ivanovom evanđelju (55)
Beznadno stanje čovjeka koji je patio trideset i osam godina nije ostavilo Božjeg Sina ravnodušnim. Isus je znao koliko ga je bolest dugo mučila i da želi biti zdrav, no svejedno ga je upitao želi li ozdraviti. Nevoljnik još nije znao tko to stoji pred njim, ali je povjerljivo opisao svoje okolnosti: želio je biti ozdravljen, ali nije vidio mogućnosti za to.
Tjelesne potrebe čovjeka mogu se usporediti s našim duhovnim potrebama. Upravo kao što je njega njegova bolest spriječila da dođe do vode, grijeh koji prebiva u nama čini nas nemoćnima da ispunimo Božje zahtjeve. Problem nije u komešanju vode u Bethesdi, niti u Božjem zakonu, nego u nama samima. Srećom, to nije kraj priče.
„Jer ono što Zakon nije mogao, budući da je bio oslabljen zbog tijela, učinio je Bog, poslavši svoga Sina u obličju grešnoga tijela te za grijeh osudio grijeh u tijelu“ (Rimljanima 8,3).
Bog je djelovao – to je poruka koja donosi spasenje. Poslao je svog Sina, Isusa Krista, da pretrpi kaznu za grijeh, kako bi riješio čovjekov problem s grijehom. Tko vjerom položi pravo na to, ustat će i nastaviti u snazi koju je dao Bog.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Job 34,16-37 · Djela apostolska 16,13-25
Mobilna aplikacija: