Tada mu Isus reče: „Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete vjerovati.“ Reče mu kraljev službenik: „Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.“ Isus mu reče: „Idi; sin tvoj živi.“ I povjerova čovjek riječi koju mu Isus bijaše rekao i ode.
Ivan 4,48-50
Misli o Ivanovom evanđelju (52)
Kada je kraljev službenik zamolio Isusa za svojeg nasmrt bolesnog sina, nedvojbeno je očekivao povoljan odgovor od Njega. Umjesto toga, čuo je prijekor.
Bi li ga Gospodin odbio? Nipošto! On je samo stavio molitelja na kušnju da vidi ima li ili nema vjeru? Kraljev službenik je ustrajao. Ne ulazeći u Isusov odgovor, on je ozbiljno i s poštovanjem ponovio svoj zahtjev: „Gospodine, siđi!“
Doći od Kane (stotinjak metara nadmorske visine) do Kapernauma (šezdeset i pet metara ispod razine mora) doista je „silazak“. To nas podsjeća na to kako je Bog „sišao“ do ljudskoga roda. U davna vremena, dok je narod Izraela bio u ropstvu u Egiptu, Bog je sišao da ih oslobodi (Izlazak 3,8). Ovdje je Sin Božji, koji je sišao s neba, pozvan k obitelji u nevolji.
Očeva vjera je ponovno stavljena na kušnju. Gospodin je bio voljan spasiti i ozdraviti, ali je uvjetom za blagoslov učinio vjeru u svoju riječ. Isus nije morao osobno ići u Kapernaum. Uvjeravao je čovjeka da mu je sin živ. Hoće li mu čovjek povjerovati prije negoli vidi obećano iscjeljenje?
Kraljevski službenik je izdržao provjeru. Vjerovao je Isusu na riječ i za svoju je vjeru bio nagrađen. „Blagoslovljeni oni koji ne vidješe, a povjerovaše“ (Ivan 20,29).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Job 12,1-25 · Djela apostolska 9,1-16
Mobilna aplikacija: