Ne govorite li vi: „Još četiri mjeseca i dolazi žetva“? Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte polja, jer su već bijela za žetvu. I onaj koji žanje prima plaću i sabire urod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje. Jer u tome je istinita ova izreka: „Jedan sije, a drugi žanje.“ Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.
Ivan 4,35-38
Misli o Ivanovom evanđelju (48)
Samarijanka je još uvijek bila u gradu pozivajući ljude da dođu upoznati Krista. U međuvremenu je Gospodin poučavao svoje učenike o žetvi, najprije o prirodnoj, a zatim o duhovnoj. Prirodna žetva trebala je početi za četiri mjeseca, a u duhovnom pogledu polja su bila spremna za žetvu. Isus nije mislio samo na tu jednu Samarijanku koja je povjerovala u Njega, nego na mnoge druge iz Samarije i odasvud koji će povjerovati i jednog dana biti s Njim u vječnosti.
Posluživši se usporedbom, Gospodin je mislio na misionarski rad, čija je svrha dovoditi ljude Kristu. Bog osigurava to da svaki „radnik“ dobije svoju nagradu, a skupljeni se plodovi nikada neće pokvariti ili izgubiti. Svi oni koji na zemlji postanu Božjom djecom, ostaju takvi vječno s Bogom u Nebu.
Često se događa da Božji ljudi i žene dugo vremena ustrajno siju sjeme, a da ne vide nikakav urod. Neki drugi, koji kasnije započnu to djelo, dožive obraćenje mnogih. Jesu li prvi u nepovoljnijem položaju? Nipošto! U Nebu nema nepravde ni zavisti.
Svaki sluga se raduje požnjevenom urodu, to jest svima onima koje će sresti u Nebu.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Daniel 4,25-34 · Psalam 41,1-9
Mobilna aplikacija: