Tada žena ostavi svoj krčag te ode u grad i reče ljudima: „Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što god sam učinila. Nije li to Krist?“ Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.
Ivan 4,28-30
Misli o Ivanovom evanđelju (46)
Isusove milostive riječi otvorile su Samarijankino srce. Kad je konačno otkrila da je On Krist, učinak je bio trenutačan. Ostavila je na zdencu svoju posudu za vodu i otišla u grad.
Sve ono što je sačinjavalo njezin svakodnevan trud i napore, što je simbolički prikazano posudom za vodu, ostavila je iza sebe. Pronašla je ono što bilo važnije. Čak su svoj značaj izgubili i zdenac sa svojom tradicijom i njezini religijski preci. Ta osoba koja je stajala pred njom, koja je se toliko dojmila, bila je neusporedivo veća od praoca Jakova. Kakvu li je promjenu to donijelo u život te žene!
„Iz obilja srca usta njegova govore“ (Luka 6,45). Ovaj redak je bio potvrđen u životu te žene. Pozvala je druge da dožive Krista. Gospodin joj je rekao: „Idi pozovi … pa dođi ovamo“ (red. 16). To je uzela k srcu i pozvala ljude iz grada da dođu. Željela ih je dovesti Kristu. Postala je misionarka.
Koliko takvih se od tada pojavilo, takvih koji stalno pozivaju ljude da dođu Kristu. Svi su oni doživjeli ono što je potaknulo Samarijanku. Njihov grešan život je bio razotkriven i, nakon što su priznali svoje grijehe i bili obraćeni, Isusova milost opraštanja je sve pokrila.
Žena se nije bojala ukazati drugima na vlastitu grešnu prošlost. To je bio dokaz vjerodostojnosti njezine vjere. Njezinih nekoliko riječi doprlo je do srdaca i ostvarilo učinak: mnogi su došli k Isusu. O, kad bi se to moglo ponavljati uvijek iznova!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Postanak 48,8-22 · Psalam 35,1-10
Mobilna aplikacija: