Onaj koji odozgor dolazi, iznad sviju je: onaj tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad sviju je. I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a nitko ne prima njegovo svjedočanstvo. Onaj tko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.
Ivan 3,31-33
Misli o Ivanovom evanđelju (35)
Ivan Krstitelj još uvijek govori svojim učenicima o Isusu Kristu. Moglo bi se pomisliti da Ivan, jednom kad je počeo, ne može prestati govoriti o Njemu.
Tko god pozorno prati što Ivan govori naučit će mnogo o Kristu. On je došao „odozgor“, kao što potvrđuje iduća rečenica. To se ne može reći ni za koga drugoga. Štoviše, nitko nije „iznad sviju“, osim utjelovljenoga Sina Božjega. Kad Isus ne bi bio od Boga, Ivan ne bi mogao tako govoriti. Za razliku od svih koji potječu sa zemlje, Sin Božji nema podrijetla. On je „Bog istiniti i život vječni“ (1. Ivanova 5,20).
Ovdje na zemlji Krist obznanjuje ono nebesko što je sâm iskusio s Bogom Ocem. To se, iznad svega, ticalo spasenja ljudskoga roda. On je na svijet došao osobito stoga da „spasi svoj narod od grijeha njihovih“ (Matej 1,21). No koga bi to moglo zanimati? Nikoga, ako Bog ne bi djelovao na ljudska srca.
Usprkos tome što je Isus općenito bio odbačen, bilo je ljudi koji su primili Njegovo svjedočanstvo. Putem pokajanja i vjere potvrdili su da je Bog ispravan u tome što osuđuje grijeh i nudi spasenje u svojem Sinu. „Onaj tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lažljivcem, zato što nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio za svoga Sina“ (1. Ivanova 5,10).
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Jona 4,1-11 · Izreke 27,10-18
Mobilna aplikacija: