Vi mi sami svjedočite da rekoh: „Nisam ja Krist“, nego da sam poslan pred njim. Onaj tko ima mladenku, mladoženja je; ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa. Ta se moja radost, stoga, ispunila. On mora rasti, a ja se moram umanjivati.
Ivan 3,28-30
Misli o Ivanovom evanđelju (34)
Ivanova poniznost i skromnost ostavlja snažan dojam na nas. Ovo nije bilo prvi put da je rekao: „Ja nisam Krist.“
Njegovi su učenici mogli posvjedočiti da za sebe nije zahtijevao slavu. On je bio samo prethodnik te jedinstvene osobe, Krista.
Ivan je sada iznio drugi prikaz da razjasni svoj odnos s Kristom: on je bio „prijatelj mladoženjin“. Krist je pravi zaručnik, koji će uskoro imati zaručnicu. Ovdje se zaručnica više ne spominje.
Knjiga Otkrivenja jasno pokazuje na koga se misli. Jaganjac Božji će jednoga dana slaviti svoju svadbenu gozbu. Njegova „žena“ će biti svi vjernici koji tvore istinsku Crkvu Božju (vidi: Otkrivenje 19,7).
Ivan Krstitelj nije jedan od onih koji su u tako bliskom odnosu sa zaručnikom. No on se, kao prijatelj, bez ikakve zavisti raduje sa zaručnikom. Njemu nije namijenjeno ništa više ni manje.
Kristova služba na ovome svijetu bila je „rasti“ kao što jača svjetlo izlazećeg sunca, sve dok ovdje na zemlji ne zavlada kao Kralj.
Nasuprot tome, Ivanovo poslanje će se umanjivati. Budući da je sada bio prisutan Krist, on će morati stati. Njegovo poslanje bilo je završeno.
Kad bismo i mi imali stav poput Ivanovog: da ne žudimo za osobnom slavom, nego želimo da sva čast bude ukazana Sinu Božjem.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Amos 8,1-14 · Izreke 25,1-10
Mobilna aplikacija: