Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: „Svi će biti poučeni od Boga.“ Stoga svatko tko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni. Ne da je tko vidio Oca; samo onaj tko je od Boga, on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u mene vjeruje, ima život vječni.
Ivan 6,44-47
Misli o Ivanovom evanđelju (28/26)
Židovski pismoznanci su mrmljanjem otkrili svoje neodobravanje u pogledu Isusa kada je on ustvrdio da je došao s neba (red. 41-43). Time su dokazali kakav je čovjek po naravi: samovoljan i usprotivljen Bogu. „Nema nikoga tko traži Boga. Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni“ (Rimljanima 3,11.12). Prepušten sâm sebi, čovjek neće tražiti ni Boga ni dobro. Čak ni naša savjest, koja se na svaku nepravdu javlja opominjućim glasom, ne može nikoga vratiti Bogu. Ona nas samo optužuje.
Čovjek nije slobodan kao što misli da jest. Kad je riječ o dobru ili zlu, on uvijek naginje zlu, zato što je zbog pada u grijeh upropašteno stvorenje.
Zar se zbog toga nitko ne može odlučiti na to da položi svoju vjeru u Isusa? U stvari, možemo, ali samo zato što Otac djeluje u našem srcu privlačeći nas svome Sinu. Kako on to čini? Gornji navod iz prorokâ jasno pokazuje: putem naučavanja Božje Riječi. Bog Otac nas, u jednu ruku, prosvjetljuje u pogledu Kristove izvrsnosti, a u drugu u pogledu našeg upropaštenog stanja. Ljudi privučeni milošću i potaknuti istinom bivaju osvjedočeni i obraćeni Gospodinu Isusu. Jesi li to već doživio?
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 18,1-12 · Luka 8,1-8
Mobilna aplikacija: