Mrmljahu tada Židovi protiv njega, zato što je rekao: „Ja sam kruh koji je sišao s neba.“ I rekoše: „Nije li to Isus, sin Josipov, komu poznajemo oca i majku? Kako onda govori: ‘Sišao sam s neba’?“ Odgovori, stoga, Isus i reče im: „Nemojte mrmljati među sobom.“
Ivan 6,41-43
Misli o Ivanovom evanđelju (27/26)
Isus je svoje slušatelje opskrbio kruhom, ali duhovno učenje koje je dodao bilo je odbačeno. Samo nekoliko trenutaka prije toga preklinjali su ga: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha“ (r. 34), a sada su se žalili.
Uvrijedili su se zbog onoga što je Isus rekao, a njihovo mrmljanje izražavalo je njihovu ljutnju.
Shvatili su da izraz „s neba“ ima više od pukog simboličnog smisla: naime, da je Isus postojao od vječnosti i da je rođen na čudesan način.
Je li taj Isus, kojeg su smatrali Josipovim sinom, doista mogao doći s neba?
Židovski religijski stručnjaci o tom pitanju raspravljaju sve do danas.
Biblija daje jasan odgovor: Isus je bio Marijin sin, stoga istinski čovjek, ali bez grijeha; inače ne bi mogao zastupati druge da okaje njihove grijehe.
On nije bio Josipov sin, osim u pravnom smislu zbog toga što je Josip oženio Mariju.
Anđeo Gospodnji je rekao: „To što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga” (Matej 1,20).
Da je Isus bio Josipov sin, kao što je bio Marijin, tada on ne bi bio Sin Božji.
U tom bi slučaju vjera u to da se vječni Božji Sin rodio na svijet kao dijete bila pogreška, a pomirenje s Bogom nemoguće.
On je doista bio Bog Sin, koji se unizio da postane čovjekom.
Samo na taj način možemo biti vječno blagoslovljeni po vjeri u njega.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 14,15-31 · Luka 6,31-38
Mobilna aplikacija: