I ostade Isus sâm, i žena, koja stajaše u sredini.
Uspravivši se, ne vidje Isus nikoga osim žene; i reče joj: “Ženo, gdje su tí tvoji tužitelji? Zar te nitko nije osudio?”
reče: “Nitko, Gospodine.” I reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.”
Ivan 8,9-11
Misli o Ivanovom evanđelju (51)
Isus i preljubnica ostali su sami. Napetost ovog događaja na hramskom području je nestala. Naum pismoznanaca i farizeja da iziđu kao pobjednici bio je osujećen. Oni su bili ti koji su se osramotili; ne Gospodin. Ne mogavši podnijeti svjetlo koje ih je obasjalo, „dali su petama vjetra“.
Ostalo je njih dvoje: žena vrijedna sažaljenja i Gospodin, koji joj je iskazao sažaljenje. Bilo je nečeg svečanog u zraku. Njegovo pitanje: „Gdje su tí tvoji tužitelji?“ podsjeća nas na prvo Božje pitanje nakon čovjekova pada: „Gdje si?“ (Postanak 3,9). Kad ih grize savjest, ljudi se skrivaju od Boga shvaćajući da su grešnici.
Žena je rekla malo. Ono što je Gospodin rekao njezinim tužiteljima očito je utjecalo na nju. Taj koji je stajao pred njom doista je bio „Svjetlo svijeta“.
S obzirom na njihovu krivnju, nitko od tužitelja nije se usudio kamenovati preljubnicu. Kako se ponio Gospodin? Nije prešao preko svega niti je izravno osudio, jer njezini tužitelji nisu bili nimalo manji grešnici od nje. On nije došao da „sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“ (Ivan 3,17).
Gospodin nije ženi zajamčio oprost, za što je potrebno priznanje i pokajanje. Upozorio ju je neka ne griješi, jer je svaki grijeh uvreda Bogu.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Jošua 4,9-24 · 1. Korinćanima 3,1-10
Mobilna aplikacija: