Rekoše mu tada: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” I reče im Isus: „Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada. Ali rekoh vam: I vidjeli ste me, a ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van.“
Ivan 6,34-37
Misli o Ivanovom evanđelju (25/2026)
Jesu li Židovi u Galileji slušali pozorno? Očigledno je da nisu! Započevši s manom u pustinji, Isus im je upravo govorio o „istinitom kruhu s neba“: „Kruh Božji je onaj tko silazi s neba i daje život svijetu.“ Tko drugi bi mogao biti taj kruh, osim on sâm? Ali Isusovi slušatelji mislili su samo na svoje osnovne potrebe: kruh koji je zvučao tako obećavajuće.
Gospodin je pretpostavljao da ljudski rod, imajući duhovne i moralne vrline, nema samo tjelesne već i duhovne potrebe. Kako bi se te duhovne potrebe mogle zadovoljiti? Odgovor je jasan: sâm Isus Krist je kruh života i na svaki način dostatan za nas ljude.
Po vjeri u njega naše duše nalaze vječni počinak.
Ozbiljno je zanemariti Isusa kao kruh života i odbiti prihvatiti ga! Istina je da grešnici ne traže Boga niti se sami odlučuju za Isusa, nego Bog djeluje u svačijem srcu da ga dovede do pokajanja (usp. Rimljanima 2,4). Mnogi to osjećaju u svom srcu i svjesni su njegove ponude milosti, ali je ne primaju odbijajući povjerovati u Sina Božjega.
Međutim, Božji naum i dolazak Sina Božjega na zemlju nisu bili uzaludni. Ima onih koji prihvaćaju Božju milost dolaskom Kristu; oni su ti koje mu daje Otac.
Ilustracija; Loaves and Fishes Derived from 1930's stained glass St. Joseph's Catholic Church Lakeland, FL
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 7,14-29 · Luka 2,41-52
Mobilna aplikacija: