Rekoše mu: „Kakvo znamenje ti činiš da možemo vidjeti i vjerovati ti? Što ti činiš? Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano: ‘Kruh s neba dade im jesti.’ ” Reče im Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam moj Otac daje s neba kruh istiniti; jer kruh Božji je onaj tko silazi s neba i daje život svijetu.”
Ivan 6,30-33
Misli o Ivanovom evanđelju (24)
Gospodin Isus je onima koji su ga slijedili rekao neka vjeruju u onoga koga je Bog poslao, to jest u njega samog.
No oni su zauzeli preziran stav tražeći neko znamenje.
Nije li hranjenje pet tisuća ljudi, čemu su bili očevicima, bilo dovoljan dokaz da je on obećani Mesija?
Upravo zbog tog znamenja su ga prethodnog dana htjeli učiniti kraljem.
Sada su, takoreći, govorili: „Očekuješ od nas da vjerujemo, ali što je to čudo s umnažanjem kruha u usporedbi s čudom mane?
Daj nam kruh s neba, kao što je to Mojsije činio četrdeset godina, pa će biti dovoljno vremena za razgovor o vjerovanju.”
Gospodin je odgovorio da im manu nije dao Mojsije.
Mojsije je, kao i narod, bio primatelj hrane.
Bog Otac je dao taj kruh, i to je bio samo pralik „istinitoga kruha” s neba.
Vidimo da je u središtu svega osoba, Isus Krist.
Tu se Sin Božji predstavlja kao „kruh Božji”.
On je osobno došao s neba dati život svijetu.
Prirodan kruh može samo održati, a ne dati život.
Isus i daje i održava život. To je ponuda za sav svijet.
Svatko je pozvan na to da njega primi vjerom.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 3,7-22 · Luka 1,39-56
Mobilna aplikacija: