Odgovoriše mu: „Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali; kako ti govoriš: Bit ćete oslobođeni?” Odgovori im Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: Tko god čini grijeh, sluga je grijeha. Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.“
Ivan 8,33-36
Misli o Ivanovom evanđelju (59-2026)
Isus je svojim židovskim slušateljima rekao: „Istina će vas osloboditi.“ To nipošto nisu bile laskave riječi; pretpostavljale su da su ti kojima su upućene sluge i robovi. Bile su to istinite riječi i dotaknule su bolnu točku. Ali njegovi protivnici nisu htjeli priznati da u vlastitoj zemlji robuju nekoj tuđinskoj sili, kao što su to učinili bogobojazni Ezra i Nehemija (usp. Ezra 9,7; Nehemija 9,36). Nacionalni, religijski ponos njihovih vođa bio je povrijeđen. Oni su, naravno, bili Abrahamovo potomstvo, ali njihova tvrdnja da nikada nisu robovali, a upravo su bili pod rimskom vlašću, samo je dokazivala njihovo sljepilo.
Ako netko ne želi priznati istinu o svojem političkom položaju, sigurno neće ispravno procijeniti ni svoje unutarnje stanje pred Bogom. Gospodin je ukazao na njihovu nevolju: grijeh je čovjekov glavni problem, koji ga je zarobio.
Židovi su smatrali da imaju povlašten položaj među narodima: bili su, takoreći, „u kući“. Ali Bog će ih uskoro maknuti s tog položaja, budući da je on bio „zauvijek“ sačuvan za one koji su oslobođeni vlašću njegova Sina.
„Svi ste vi sinovi Božji po vjeri u Krista Isusa” (Galaćanima 3,26).
Sinovi su vjernici, koji znaju što je sloboda i što je Očeva ljubav prema njima.
Ilustracija; bible.art
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Suci 14,1-13 · 2. Korinćanima 12,11-15
Mobilna aplikacija: