Zatim im Isus ponovno prozbori, rekavši: “Ja sam svjetlo svijeta: onaj tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.” Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sâm za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.” Odgovori im Isus i reče: “Ako ja i svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao i kamo idem; ali vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem.“
Ivan 8,12-14
Misli o Ivanovom evanđelju (52)
Farizeji su zatekli ženu u činu preljuba i odveli je Isusu. U svojoj licemjernoj samopravednosti tražili su najtežu kaznu: smrt. U sporu s njima Isus se objavio kao svjetlo svijeta. U njegovoj prisutnosti sve se otkriva – ne samo ljudska djela, već i njihove misli i pobude. Istodobno je Božja slava bila vidljiva u pravednosti i milosti.
Većina ljudi božansku svjetlost osjeća kao nepodnošljivu. Radije se skrivaju u mraku, jer su im djela zla. No svi oni koji slijede Isusa znaju koji je blagoslov povezan s tim svjetlom, i to ne samo trenutno, jer oni imaju svjetlo i život u sebi. Krist je izvor tog svjetla, koje se zove „svjetlo života“.
Farizeji su osjetili da nemaju udjela u tom blagoslovu. Uvrijeđena ponosa, suprotstavili su se Gospodinu navodeći njegove vlastite riječi (Ivan 5,31). Odbili su prihvatiti da je on Sin Božji. Smatrajući ga običnim ljudskim bićem, vjerovali su da je njegovo svjedočanstvo neistinito. Kao da su htjeli dokaz da svjetlo svijetli usred bijela dana. Gospodin je znao o čemu govori: jer je on „Bog istiniti i život vječni“ (1. Ivanova 5,20). Nije mu trebao daljnji svjedok.
Ilustracija; bible.art
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Jošua 8,14-23 · 1. Korinćanima 7,1-11
Mobilna aplikacija: