Isus odgovori i reče im: “Jedno djelo učinih i svi se čudite. Mojsije vam je, dakle, dao obrezanje (ne da je ono od Mojsija, nego od otaca) i vi u subotu obrezujete čovjeka. Ako čovjek prima obrezanje u subotu, da se ne bi kršio Mojsijev zakon, zašto ste ljuti na mene zato što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite sudom pravednim.”
Ivan 7,21-24
Misli o Ivanovom evanđelju (41/2026)
Razmotrimo ponovno okolnost u kojoj se Isus ovdje našao.
Bilo mu je stalo isključivo do toga da bude Božji glasnik, no svejedno je bio optužen da ima zloduha.
Ali Gospodin je ostao miran. U svom odgovoru on se prisjeća čuda o kojem se govori u petom poglavlju: ozdravljenja hromog čovjeka u bazenu Bethesdi.
To se dogodilo u subotu i bilo je kamen spoticanja za Židove, koji su smatrali da se takvo što ne bi trebalo događati subotom.
Gospodin Isus je usporedio dva događaja: s jedne strane Židove i njihovo obrezivanje subotom, s druge strane njegovo ozdravljanje u subotu.
Ako je prvo bilo u redu, a drugo nije, bilo je to besmisleno i proizvoljno, čak licemjerno.
Obrezanje je bilo znak Božjeg saveza s izraelskim narodom: „Svako muško dijete među vama treba biti obrezano. … Onoga među vama kome je osam dana treba obrezati“ (Postanak 17,10.12).
Obrezivanje malog dječaka na sabat bilo je nešto naravno; pa zašto bi ozdravljanje bilo zabranjeno?
Gospodin je otišao do korijena stvari: tumačenja i mišljenja pismoznanaca zanemarivala su značajne dijelove Božje Riječi.
Koliko često mi sudimo prema svojim dojmovima, a ne prema biblijskim mjerilima!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Jeremija 40,1-12 · Rimljanima 9,14-29
Mobilna aplikacija: