Usred blagdana uzađe Isus u Hram i poučavaše. I divljahu se Židovi, rekavši: „Kako to ovaj poznaje Pisma, a nikada ih nije učio?” Isus im odgovori i reče: „Moj nauk nije moj, nego onoga koji me poslao. Ako tko bude činio njegovu volju, znat će za taj nauk je li od Boga ili ja sâm od sebe govorim.“
Ivan 7,14-17
Misli o Ivanovom evanđelju (39)
Blagdan sjenica trajao je sedam dana (Levitski zakonik 23,34). Na sredini blagdana Isus je ušao na hramsko područje kako bi poučio ljude.
Nije se radilo o tome da dobije javno priznanje, niti da stekne političku pozornost. njegova namjera, dakle, nije bila istaknuti se u svijetu, kako su željela njegova braća, nego provesti u djelo svoje duhovno poslanje.
Stoga je poučavao ljude.
Snaga što je stajala iza njegovih riječi osjetila se odmah, tako da su se Židovi zadivili. Odakle mu takvo učenje? On nije bio poučavan u njihovim učilištima. Sin Božji prirodno nije trebao pouku.
Gospodin se predstavio kao Poslanik. Nije mu bilo potrebno da se itko divi njegovom naučavanju: ono se odnosilo na svjedočanstvo njegovog Oca, čiji je nauk trebao biti obznanjen.
Ako su Židovi imali poteškoća u razumijevanju nečega, krivnja je bila u njihovom stavu, a ne u Isusu.
Sedamnaesti redak sadrži iznimno važno načelo koje vrijedi i danas: tko god želi napredovati u razumijevanju biblijske istine, mora biti spreman živjeti u skladu s njom.
Ništa ne čini čovjeka tako slijepim za istinu kao samovolja.
Kako bi nam jednostavna bila istina i kako bi jasan bio naš put da nemamo drugih želja osim vršenja Božje volje!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Ilustracija; Bible.art
Današnje čitanje: Jeremija 31,15-26 · Rimljanima 5,11-16
Mobilna aplikacija: