A približio se židovski Blagdan sjenicâ. Stoga mu njegova braća rekoše: „Otiđi odavde i pođi u Judeju, da i tvoji učenici vide djela koja činiš; jer nema toga tko čini nešto u tajnosti ako želi biti javno poznat. Ako činiš sve to, očituj se svijetu.” Jer ni njegova braća nisu vjerovala u njega.
Ivan 7,2-5
Misli o Ivanovom evanđelju (36/2026)
U Izraelu su bila tri velika godišnja blagdana: Pasha, Blagdan sedmica i Sjenice, koji je bio posljednji u židovskoj godini.
Tijekom tog radosnog slavlja Izraelci su sedam dana boravili u šatorima od lišća. Nekoć su bili robovi u Egiptu, a sada su živjeli u zemlji koju im je Bog davno obećao (Levitski zakonik 23,33-43).
Mnogi su svake godine dolazili u Jeruzalem povodom tog blagdana.
Isusovoj braći to je izgledalo kao izvrsna prigoda da on objavi sebe. Najprije su mislili na njegove sljedbenike u Judeji, koji su samo povremeno imali prigodu biti svjedocima njegovih čudesa.
A i „svijet“ i rimske okupacijske snage mogle bi iskusiti njegovu moć. Mislili su da svatko tko posjeduje takve moći ima pravo upotrijebiti ih za vlastiti probitak i dobrobit drugih.
Isusova braća bila su među onima koji su očekivali da će on konačno osloboditi narod od rimskog imperijalizma. Kako je iznenađujuće da u to doba oni sami nisu vjerovali u njega kao Otkupitelja (usp. Djela 1,14)!
Obiteljski odnos s Gospodinom trebao bi imati svoje prednosti, ali to nije tako: „Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa“ (Ivan 6,63).
Laskava preporuka braće zapravo je značila: ako uskoro ne dođeš u središte pozornosti, nisi Mesija.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Jeremija 10,1-25 · Luka 22,1-13
Mobilna aplikacija: