Otada se mnogi njegovi učenici povukoše te više nisu išli s njim. Tada Isus reče Dvanaestorici: „Hoćete li i vi otići?“ I odgovori mu Šimun Petar: „Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života, i mi povjerovasmo i sigurni smo da si ti Svetac Božji.
Ivan 6,66-69
Misli o Ivanovom evanđelju (34/2026)
Mnogi su ljudi slijedili Isusa. Okusili su njegovu dobrotu i htjeli su iskusiti više. Ali kad je Isus rekao da naravan čovjek sâm ne može postići ništa što bi ugodilo Bogu, razočarano su se odvratili. Ljutilo ih je što sve ovisi o Božjem djelu i njegovoj milosti i što se vječni život može naći samo u raspetom i uskrslom čovjeku, Kristu Isusu.
Nije li odgovor ljudi danas jednak?
Mnogi odbacuju „kruh života” i Gospodinove riječi koje daju život. Zašto? Previše su ponositi da bi priznali da su upropašteni i nesposobni primiti život jedino putem smrt nekog drugog.
Kako su učenici postupili kada ih je Isus upitao hoće li i oni otići? Sasvim drugačije! Petrove riječi izražavaju njegovo čvrsto uvjerenje. Učenicima njegove riječi nisu bile teške; njihova su srca bila dirnuta. Osjetili su snagu božanskog života i u Isusu prepoznali „Sveca Božjeg“.
Evanđelist Ivan tri puta upotrebljava opis „svet“, koji se odnosi na Gospodina: ovdje, u 1. Ivanovoj 2,20 i Otkrivenju 3,7.
Svaki put se ističe njegov odnos prema njegovim svetima, to jest djeci Božjoj.
U zloduhe Svetac Božji ulijeva strah (usp. Luka 4,34), dok je u vjernicima on izvor radosti i mira. Kome bismo mogli otići, osim Isusu Kristu? Ne postoji drugi izbor!
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 39,1-21 · Luka 18,9-17
Mobilna aplikacija: