„Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su. Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju.“ Jer znao je Isus od početka tko bijahu oni koji ne vjeruju i tko će ga izdati. I reče: „Stoga vam i rekoh da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od moga Oca.“
Ivan 6,63-65
Misli o Ivanovom evanđelju (33/2026)
„Tvrd je to govor!“ bila je pritužba ljudi koje je Isus isprva privukao jer su ih se dojmila njegova čudesa. Međutim, Gospodin je ukazao na božansko podrijetlo svojih riječi: one su „duh i život“.
To je kratka rečenica, ali je bremenita značenjem.
Pod „duhom“ se misli na Duha Svetoga. Stoga su Isusove riječi nadahnute Duhom Svetim.
Židovski slušatelji se tome nisu trebali čuditi, jer su sigurno poznavali proročanstvo koje se odnosilo na Mesiju: „Evo sluge mojega … moga izabranika ... Na njega sam duha svoga stavio“ (Izaija 42,1).
Štoviše, Isusove riječi su život. Mojsije je, govoreći o Sinajskom zakonu, rekao: „Jer nije to za vas nešto isprazno; jer to je vaš život“ (Pnz 32,47).
Danas svaki vjernik na sličan način doživljava to da riječi Sina Božjega daju život.
To nisu teške riječi, već riječi s velikim učinkom.
Srca ljudi su ta koja su tvrda, jer odbijaju vjerovati.
Bez vjere nitko ne može slijediti Isusa.
Što ga više poznajemo i volimo, to više osjećamo da su njegove riječi melem za dušu, i nisu nimalo uvredljive.
Vjernici su vrlo povlašteni, ali nemaju razlog da zbog toga budu ponositi.
Premda pripadaju Isusu, znaju da nitko ne bi došao k njemu ako ga naš nebeski Otac ne bi privukao (usp. r. 44).
To je čista milost.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 35,20-35 · Luka 16,1-13
Mobilna aplikacija: