„Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti. Ovo je kruh koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu i pomrli: onaj tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek.” To je rekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.
Ivan 6,56-59
Misli o Ivanovom evanđelju (31/2026)
Čini se da su neke od sljedećih izjava od pedesetog do pedeset i osmog retka ponavljanje iste teme, jer zvuče tako slično.
Tko ih pomnije pogleda, utvrdit će da to nije tako.
U današnjem odlomku iz Biblije razlikuju se dvije istine:
- Jesti Kristovo tijelo i piti njegovu krv za dobivanje vječnog života (r. 50.51.53).
- Jesti Kristovo tijelo i piti njegovu krv za održavanje tog života (r. 54.56.58).
Prvi slučaj je jedna jedina pojava: to je primjena vjere prilikom novog rođenja.
Drugi primjer bavi se trajnom radnjom u životu vjernika.
Ta je razlika navedena u izvornom tekstu. I čin jedenja i hranu treba shvatiti simbolički. Utjelovljenje Sina Božjega i njegova pomirbena smrt mora se prihvatiti vjerom.
Budući da je tako, vjernik će se neprestano „hraniti“ Njime kao onime koji je umro.
Otkupljeni iz zahvalnosti više ne žive za sebe, nego za onoga koji je za njih umro i uskrsnuo (usp. 2. Korinćanima 5,15). Kao što je netko primijetio, Krist tada postaje dom duše i pobuda za život.
To podrazumijeva istinsku sreću u našem zemaljskom životu i nastavit će se u vječnosti.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 29,31-46 · Luka 12,22-34
Mobilna aplikacija: