Židovi se zbog toga prepirahu između sebe, rekavši: „Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jesti?” No Isus im reče: „Zaista, zaista, kažem vam: Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate život u sebi. Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“
Ivan 6,52-55
Misli o Ivanovom evanđelju (30)
Isus je prvo govorio o mani, pustinjskoj hrani naroda Izraela, a zatim je prešao na kruh života, slikovit prikaz njega samoga koji je postao čovjekom. Zatim je pozornost svojih slušatelja usmjerio na svoje tijelo, koje će dati za život svijeta. To je izazvalo veliku razdraženost, pa čak i raspravu: „Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jesti?” pitali su, očigledno ograničavajući svoje shvaćanje na ono što je vidljivo, to jest materijalno.
Gospodin je to njihovo pitanje ostavio bez odgovora i svoju izjavu o tijelu naglasio riječima: „Zaista.“ Također je dodao da bi trebali „piti njegovu krv“. Razdvajanje krvi i mesa nedvojbeno simbolizira to da je nastupila smrt.
Kristovo utjelovljenje (kruh) i smrt (tijelo i krv) ovdje su izneseni kao provjera vjere. Oni koji vjerom prihvate utjelovljenje Sina Božjega, na sličan će način prihvatiti njegovu pomirbenu smrt. Samo takvi imaju vječni život.
Nije dovoljno samo diviti se Isusovom savršenom životu i nastojati ga oponašati, koliko god iskreno. Prvo moramo vjerovati da je Isus Sin Božji koji je došao s neba, a drugo da Kristova smrt nije bila samo mučenička smrt, već Božji način pomirenja za naše grijehe.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 26,31-27,8 · Luka 10,30-42
Mobilna aplikacija: