Jer sišao sam s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. A ovo je volja Oca, koji me poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to uskrisim u posljednji dan. I ovo je volja onoga koji me poslao: da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Ivan 6,38-40
Misli o Ivanovom evanđelju (26/26)
Ova tri retka govore o dva vida volje Boga Oca. Na prvom mjestu čitamo o njegovoj volji u svezi s Isusom Kristom, njegovim Sinom. One koje je Otac izabrao i dao svome Sinu, Gospodin će zasigurno očuvati. Je li moguće da se netko od njih izgubi? Nipošto! Svi oni koji Isusu dođu putem vjere, dobivaju savršeno spasenje od svake sile zla. To jamči Sin Božji.
Osim toga, Sin Božji će one koji su njegovi podići „u posljednji dan“ da ih uvede u njihov nebeski blagoslov. Možda se sada čini da su naraštaji vjernika kojih više nema među ljudima zaboravljeni od ljudi pa i od samog Boga, no Gospodinova nas Riječ uvjerava da to nije tako. Nijedan od njih nije izgubljen ili zaboravljen. Svi će se pojaviti „u posljednji dan”, kada ih on uskrisi kao konačan dokaz da ništa nije izgubio.
Drugo: čitamo o Očevoj volji u svezi s čovjekovom odgovornošću. Svatko tko Isusa prizna Sinom Božjim, a ne samo nekakvim čudotvorcem, vjerujući u njega dobiva vječni život. Ovo uvelike nadilazi to da se bude samo izgubljen. Vječni život znači svjesno uživanje u odnosu s osobama Božanstva, nešto što će se u potpunosti shvatiti tada kada vjernici budu uskrišeni: „u posljednji dan“.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Današnje čitanje: Izlazak 10,24-11,10 · Luka 5,1-11
Mobilna aplikacija: