I ode neki čovjek iz Betlehema Judina, kako bi se privremeno nastanio u zemlji Moab; on, i njegova žena, i njegova dva sina. Ime tome čovjeku bijaše Elimelek, ime njegovoj ženi Naomi ... I stigoše oni u zemlju moapsku i ostadoše ondje.

Ruta 1,1.2

Taj bračni par je kovao planove za život. Učinili su to temeljito te otišli u tuđinu.

Mnogo godina kasnije muž je bio mrtav, a žena se vraćala u domovinu.

Elimelek i Naomi otišli su zajedno želeći bolju budućnost, no bez Božjeg pristanka. Očito je da se nisu protivili toj nakani niti su pravili zapreke jedno drugom. Mislili su da odlaze praznih ruku zbog gladi i da će biti siti u Moabu, gdje je bilo kruha. Kasnije je Naomi morala priznati da je bilo suprotno: „Puna sam otišla, a Gospodin me vratio kući bez ičega“ (red. 21). Muž i sinovi su joj pomrli i izgledalo je da je sve izgubljeno. No u njezinom priznanju je bilo nečeg novog: sada je znala da je ona otišla, ali je Gospodin učinio da se vrati. Naučila je i nastavila je učiti.

Mi, kao bračni parovi, možemo donositi pogrešne odluke. Muž povede i žena ga ne sputava. Ili pak ona preuzme vodstvo, a on samo šuti. Jedno „napusti prav put“, a drugo to ne primijeti (Hebrejima 12,13).

Ako smo očuvani u svojem braku, tada je to po Božjoj milosti! Ako pak smo donijeli pogrešnu odluku, tu je milost da to ispravi:

„Zbog Gospodinova milosrđa nismo zatrti, zato što se ne izjalovljuje njegovo sažaljenje“ (Tužaljke 3,22).

Današnje čitanje: 1. Kraljevima 8,54-66 · Ivan 7,25-36

Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online