A kada stotnik, koji stajaše sučelice njemu, vidje da je tako povikao i predao duh, reče: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji.”
Marko 15,39
Dva stotnika u evanđeljima (2)
Drugi stotnik u evanđeljima bio je zapovjednik zadužen za razapinjanje Isusa i zločinaca.
On je vjerojatno naveo svoje vojnike da se rugaju Isusu, pljuju ga i udaraju po glavi.
To najvjerojatnije nije bilo prvo smaknuće u kojem je sudjelovao, ali ovo nije bilo obično.
Glavna žrtva imala je neobično plemenito držanje.
Taj čovjek nije mario za uvrede i molio se za svoje krvnike.
Mislio je na svoju majku i povjerio ju je svome učeniku. Tješio je svoje sudrugove, koji su bili pod istom osudom.
U podne se sunce pomračilo i zavladala je tama, sve dok onaj koji se zove „Kralj Židova“ nije svečano uzviknuo: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“
Kad se sunce ponovno pojavilo, Isus je umro uz pobjednički poklik, dok razapeti obično umiru od gušenja i nemaju daha za govorenje.
Konačno je potres potresao stijene, a užas obuzeo sve prisutne na mjestu događaja. Stotnik je javno posvjedočio: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“.
Sve do samog svršetka vjerske su vođe u svojoj mržnji prema Isusu odbijale u njemu vidjeti Sina Božjega. Nasuprot tome, taj se vojnik, iako je bio daleko od toga da prihvati židovsku religiju, predao dokazima: otvorile su mu se oči da vidi veličinu Sina Božjega, koji je postao čovjekom.
Duhovno je sličio onom slijepcu od rođenja kojemu je Isus otvorio oči (vidi Ivan 9,35-38).
Kako ti gledaš na Isusa?
(završeno)
Današnje čitanje: Jeremija 48,26-47 · Rimljanima 13,1-10
Mobilna aplikacija: