I povika, rekavši: „Oče Abrahame, smiluj mi se ... jer se mučim u ovom plamenu.“
Luka 16,24
U izvješću o bogatašu i siromašnom prosjaku Lazaru, Gospodin Isus otklanja zastor da otkrije nešto o onostranom svijetu. On pokazuje da postoji velika podjela, ili-ili.
Nakon smrti Lazar je bio u Abrahamovu naručju, a bogataš je bio na mjestu mučenja.
Područje mrtvih je prikazano kao dva mjesta gdje duše preminulih ostaju sve dok njihova tijela ne uskrsnu na život ili na osudu. Iako nijedno od njih još nije raj ili pakao, to među-stanje ima obilježje konačne odluke. Tu je, s jedne strane, mjesto muke, a s druge mjesto radosti i blaženstva.
Isus je ovo posljednje opisao kao Abrahamovo naručje.
Područje mrtvih koji su u mukama je, nasuprot tome, zlosretno mjesto.
Bogataš je trpio bol u tom plamenu, gdje su ga mučili njegovi vlastiti prijekori: „Da mi je samo …; da sam barem …“ Njegovo vrijeme milosti završilo je bez ikakve koristi za njega.
Možda je prezirao ili se rugao onome što je božansko ili je bio loš primjer drugima koji su utjecali na njegove bližnje. Kako su strašne morale biti muke njegovih prijekora!
Gospodin je rekao da je to mjesto „gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi“ (Marko 9,44).
Nije ni čudo što je bogataš bio sasušen, kao u groznici. Uzalud je tražio kap vode.
To je upozorenje za sve one koji su još živi. Od svakoga od nas traži se da se pokaje i vjeruje u Spasitelja, Isusa Krista, kako ne bismo dospjeli u to mjesto muke.
Jesi li ti jedan ili jedna od otkupljenih?
Ilustracija; Bogataš i Lazar - James Tissot, 1895.
Današnje čitanje: Propovjednik 2,1-11 · Marko 4,35-41
Mobilna aplikacija: