Jer čeznem vidjeti vas...
... da vam predam nešto duhovnoga dara da se utvrdite, to jest da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.
Rimljanima 1,11.12
Misli o Poslanici Rimljanima (10)
Apostolu Pavlu je bilo povjereno duhovno blago koje je on htio podijeliti s kršćanima u Rimu. Ono nije potjecalo od njegove vlastite sposobnosti ili znanja. Ono što im je htio udijeliti sâm je bio primio od Gospodina kao „duhovni dar“ milosti.
U 1. Petrovoj 4,10 stoji: „Onako kako je svatko primio dar, tako poslužujte jedan drugome kao dobri upravitelji raznovrsne milosti Božje.“ Pavao se odano pokoravao tom temeljnom pravilu kršćanskog služenja. No to je značilo i to da njega, premda je bio apostol, ne bi trebalo cijeniti kao davatelja. I drugi kršćani, i to svatko od njih, primili su duhovne darove od Gospodina.
Duhovan rast i dobrobit vjernikâ u velikoj mjeri ovisi o tim duhovnim darovima, koji dopunjavaju jedan drugog i mogu biti probitačni za sve. Oni, kada su na svome mjestu, zajednički utvrđuju i učvršćuju, bilo to na javnim sastancima kršćana ili u ležernom druženju.
Stoga se, kada Pavao govori da bi i on htio biti ohrabren „zajedničkom vjerom, vašom i mojom“, ne radi o pukoj pristojnosti ili diplomaciji, nego o poštenom očekivanju. Kršćanska ljubav i poniznost spremno priznaje sve ono što je Bog bio povjerio ili obavio putem drugih vjernika.
(nastavlja se iduće nedjelje)
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by krakenimages on Unsplash