Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga.
Postanak 1,27
Društvo “rezanog cvijeća”
Godine 1944. je jedan profesor s američkog sveučilišta Stanford napravio sljedeću usporedbu:
„Velika opasnost našeg doba je da pripadamo društvu ‘rezanog cvijeća’. Koliko god rezano cvijeće bilo lijepo i kako god ga naumili održati živim, ono mora umrijeti. Umire jer je odvojeno od korijena koji ga hrani.“
Zatim slijedi usporedba:
„Pokušavamo sačuvati dostojanstvo pojedinca zanemarujući temeljno uvjerenje da je svatko stvoren na sliku Božju i stoga vrijedan u Božjim očima.“
Ta usporedba iz 1944. godine osobito je prikladna kada se prisjetimo kako su totalitarne države tada gazile ljudsko dostojanstvo.
Osim toga, u proteklim desetljećima mnoge su se liberalne države razvile u društva „rezanog cvijeća“.
Vjeru u Stvoritelja i odgovornost koju mu dugujemo mnogi smatraju zastarjelom. Ali kakvo dostojanstvo ljudski rod još ima i što ga razlikuje od životinja ako se više ne smatra slikom Božjom?
Naše postkršćansko društvo odreklo se jedine osnove koja može jamčiti nepovredivost čovjekova dostojanstva. To, primjerice, postaje očito u nedostatku zaštite nerođenog ljudskog života ili u raspravi o eutanaziji.
Isus Krist nam daje ovaj izbor: biti čvrsto ukorijenjen s njim ili biti „odrezani cvijet“.
„Ja sam trs, vi ste loze. Onaj tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo ploda: jer bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostaje u meni, izbaci se kao loza i osuši“ (Ivan 15,5.6).
Ilustracija; https://gardenerspath.com/how-to/design/grow-cut-flower-garden/
Današnje čitanje: Levitski zakonik 16,23-34 · Psalam 65,1-14
Kalendar "Dobro sjeme" - GBV online
Mobilna aplikacija: