... sebe ne može spasiti.
Ako je on Kralj Izraela, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo mu.
Matej 27,42
Tim riječima su se u Jeruzalemu veliki svećenici, pismoznanci i starješine izrugivali Isusu Kristu, Raspetom. Nisu li tjelesne boli na križu bile dovoljne da ga ne moraju dodatno vrijeđati svojim podrugljivim uvredama? Ono čemu su bili svjedocima tijekom Njegova života nisu bile laži, nego istina.
„Druge je spasio.“ Njegovi neprijatelji su to priznali! Koliko je samo bolesnika On izliječio, kolike je bio oslobodio od Sotonine moći i kolikim dušama opterećenim krivnjom je podario mir i spokoj! A sada?
Visio je ondje na križu u neporecivo užasnoj muci, a Njegovi su ga neprijatelji izazivali bogohulnim riječima: „Ako si Sin Božji , siđi s križa!“ (red. 40). Očekivali su da će dokazati da je zaista ono što je tvrdio za sebe. „Sebe ne može spasiti“, bilo je njihovo posprdno uvjerenje.
No bili su u krivu. Zar su zaista vjerovali da Isus nema moći da siđe s križa? Zar se zaista radilo o nemoći? Ne, On se nije mogao spasiti zato što to nije htio! Bilo je potrebno ostvariti djelo otkupljenja. Gospodin Isus Krist je samo šutio i nije se obazirao na zahtjev tih izrugivača, zato što Bog ljubi grešnika i želi mu dati spasenje.
Gospodine Isuse, ti si podnosio prezir, izrugivanje i huljenje te nisi sišao s križa. Ti si svu onu patnju podnosio kako bi spasio nas. Kako smo ti zahvalni za to!
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Greg Rosenke on Unsplash