„Nije li moja riječ kao oganj?“, govori GOSPODIN, „i kao malj koji stijenu u komade razbija?“
Jeremija 23,29
Neko vrijeme sam radio na proizvodnoj liniji jedne tvrtke. Jedan moj kolega uglavnom čita knjigu tijekom odmora, dok drugi čavrljaju o svemu i svačemu. Taj je čovjek, međutim, izbjegavao sve površne razgovore. Uvijek bi se bavio svojim štivom.
Nešto kasnije primijetio sam da ne čita razne knjige: uvijek je sa sobom imao istu knjigu i svaki put ju je čitao. Promatrao sam ga tjednima i mjesecima. Još uvijek ista knjiga nakon toliko vremena? „Kako je to dosadno!“ mislio sam.
Jednom sam se ohrabrio i tog starijeg kolegu upitao: „Reci mi, koja je to knjiga koju stalno čitaš? Ne postaje li ti dosadna?“ – „Znaš,“, odgovorio je, „to ovisi o knjizi koju čitaš. Zapravo si u pravu, ne bih mogao uvijek čitati istu knjigu. Ali ova knjiga je drugačija. Vidiš, to je Biblija, putem koje mi govori sâm Bog, a to mi nikada nije dosadilo.“
Još uvijek nisam mogao shvatiti kako netko može mjesecima čitati istu knjigu, ali to me nekako zadivilo. Tako sam i ja počeo čitati tu knjigu, potajice i to kod kuće. No nisam razumio sve u njoj, ali sam mogao pitati svojeg kolegu. Postupno sam osjetio da mi se Bog osobno obraća pokazujući mi Isusa Krista kao Spasitelja koji je umro za mene da me dovede Bogu.
Nešto kasnije me onaj kolega pozvao da pođem s njim na bogoslužje, gdje bih mogao upoznati druge kršćane koji vjeruju u Gospodina Isusa. Sada, trideset i pet godina nakon obraćenja, ne bih volio ostati bez tog zajedništva.
Današnje čitanje: Izaija 33,1-34,17 · Hebrejima 2,11-18
Mobilna aplikacija: