1. Samuelova 25,8

David je bio u pustari na području Judejskih brda kako bi se sklonio s puta kralju Saulu. Tijekom toga vremena on i njegovi ljudi bili su od goleme pomoći Nabalu, koji je posjedovao velika stada.

U doba kad su se šišale ovce Nabal je obično priređivao slavlje. Stoga je David s pravom očekivao da će mu Nabal dati dio od obilja koje je imao pohranjeno. No Nabalov odgovor na Davidovu molbu bilo je grubo odbijanje. Zato je David nakanio doći s četiri stotine naoružanih muškaraca i osvetiti mu se. Što je bilo razlog tako nesmiljenom sučeljavanju?

Nabal je zasigurno bio ono što znači njegovo ime: budala. To je jedna strana. Štoviše, uvrede tog sebičnog čovjeka uistinu su bile nepodnošljive. No Davidova odluka da se osveti pokazala se sudbonosnom. Da se Bog nije umiješao došlo bi do nepotrebnog krvoprolića i David bi snosio golemu krivnju.

U tome događaju postoje dvije očigledne pouke za nas: David je, nesumnjivo, propustio potražiti Gospodinovu volju prije negoli poduzme takav čin. Udaljiti se od Boga, pa i nakratko, može imati najgore posljedice.

Druga pouka je: uvrede ne opravdavaju osvećivanje; ni u pogledu Davida, a još manje u pogledu nas. Gospodin Isus je svojim učenicima rekao: „Blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“ (Luka 6,28). Njegova zapovijed je dovoljno jasna! Gospodin će nam dati snage da postupimo dosljedno tome.

Photo by Marc-Olivier Jodoin on Unsplash