Pružio sam svoja leđa onima koji su udarali, i svoje obraze onima koji su bradu čupali: nisam zaklanjao svoje lice od sramote i pljuvanja.
Izaija 50,6
Izjava sadržana u ovom tekstu morala bi se silno dojmiti svakog čitatelja! Može se pretpostaviti da nitko nikada nije bio svjedokom takve okrutnosti.
To je jedno od mnogih proročanstava proroka Izaije o Mesiji, Otkupitelju koji je tek trebao doći. Evanđelja izvješćuju kako su se ta drevna proročanstva ispunila u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista (npr. Matej 27,28-31).
Razmotrimo same patnje. To je opis onoga što je Isus Krist, Sin Božji, podnosio i kako je to podnio. Nije se branio. Nije ni jaukao ni zvao u pomoć.
Primjećujemo da je ono što se ovdje dogodilo bilo nesvakidašnje: ni tada ni danas nije se doživjelo takvo što. Dižemo ruke u svoju obranu ako nas se udara, okrećemo se ako nas grde, preziru ili pljuju. No ovdje je žrtva dopustila da joj se sve dogodi bez uzvraćanja, tako da je bio zadivljen čak i rimski namjesnik; i ne samo on.
Isus Krist je bio podvrgnut tom zlostavljanju. Je li se trebao oduprijeti onoj bandi ubojica? Naš Gospodin je odlučio ne odupirati se. Zašto? Zato da dovrši djelo otkupljenja koje mu je dao Bog, i da dosegne i osvoji srca ljudi.
Naš današnji tekst mora nas potaknuti na razmišljanje. Spasitelj je sve to podnosio iz ljubavi. Zatim je nastupilo raspeće i Njegova smrt za spasenje izgubljenog čovjeka i oproštenje grijeha. Što to znači tebi osobno?
Današnje čitanje: Daniel 10,14-21, · Djela apostolska 4,1-12
Mobilna aplikacija: