Mi smo povjerovali u Krista Isusa da budemo opravdani po vjeri Kristovoj, a ne djelima Zakona: jer se djelima Zakona neće opravdati ni jedno tijelo.
Galaćanima 2,16
Moglo bi se pomisliti da u svijetu postoji mnogo religijskih skupina. Zapravo, postoje samo dvije. Jedni su oni koji žele zaslužiti božansku milost, a drugu sačinjavaju oni koji prihvaćaju to da Bogu ne mogu dati ništa, čak ni za jedan od svojih grijeha.
Prva skupina smatra da bi čovjek trebao činiti zaslužna djela kako bi nadoknadio svoju krivnju te zaradio Božju naklonost i raj, kao što je vršenje dobrih djela, pridržavanje obreda, žrtvovanje vlastitog vremena, bogatstva, snage, čak i vlastitog života – nešto kao „milo za drago“. Tko bi mogao zadovoljiti Božje zahtjeve? A što je sa siromašnima, koji nemaju dati ništa vrijedno? Hoće li oni biti izgubljeni?
Drugu skupinu s pravom sačinjavaju takvi „siromasi“, koji mogu samo reći: „Bože, milostiv budi meni grešniku.“ Oni priznaju svoju nesposobnost da zasluže Božju milost pa se povjeravaju Bogu, koji jedini može riješiti pitanje naših grijeha. Stoga Isus kaže: „Taj je sišao opravdan svojoj kući“ (Luka 18,13,14). Biti opravdan bilo je više negoli primiti oproštenje.
Kako? „Milošću ste spašeni po vjeri; i to nije od vas: Božji je to dar; ne po djelima, da se ne bi tko hvastao“ (Efežanima 2,8).
Zašto? Isus Krist, Sin Božji, „koji nije upoznao grijeh“ učinjen je „zbog nas grijehom da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21).
S kojim ciljem? Kako bismo mogli vršiti dobra djela koja je Bog unaprijed pripremio za nas (vidi: Efežanima 2,10).
Današnje čitanje: Job 32,1-22 · Djela apostolska 5,13-29
Mobilna aplikacija: