Postanak 42,1
Ovim pitanjem Jakov je pogodio u samu srž. Nešto nije bilo u redu s njegovim sinovima. Na Bliskom istoku je zavladala glad pa su ljudi su iz svih zemalja putovali u Egipat kako bi tamo kupili žito, ali ne i Jakovljevi sinovi. Tako je ostarjeli otac morao preuzeti stvar u svoje ruke: „Siđite dolje i kupite nam odande; da živimo, i da ne umremo“ (red. 2).
Zašto su se braća pogledala? Ime Egipat vjerojatno ih je posramilo. Dvadeset godina prije toga prodali su svog brata Josipa midjanskim trgovcima, koji su ga odveli u Egipat. Sada ih je glad tjerala u istom smjeru. Tijekom putovanja su imali dovoljno vremena da promisle. Je li njihov brat još živ? Bi li ga tamo mogli ga sresti?
Stigli su u Egipat i odmah su se suočili s Josipom, koji ih je istog trenutka prepoznao; ali oni njega nisu uspjeli prepoznati.
Bog je najprije trebao omekšati njihova srca, jer On „zahtijeva ono što je prošlo“ (Propovjednik 3,15). To često zna potrajati.
Mi smo pravi majstori u prikrivanju svojih pogrešaka, ali Bog ih iznosi na vidjelo, često godinama kasnije.
Tada je bilo beskorisno snebivati se; braća su morala krenuti za Josipom. Bog je njegovu braću poslao u Egipat po blagoslov.
Uvidjeli su svoju krivnju i priznali je, a Josip, koji je kao faraonov prvi ministar spasio nebrojene ljude od gladi, oprostio je svojoj braći i pribavio im sve što im je bilo potrebno.
Bog će i nama pomoći „da živimo, i da ne umremo“, po Isusu Kristu, na koga Josipov život pokazuje u mnogim potankostima.
Današnje čitanje: Propovjednik 1,12-18 · Marko 4,21-34
Ilustracija; Josip nagleda Faraonove žitnice - Sir Lawrence Alma Tadema
Mobilna aplikacija: