No daleko od mene da bih se ponosio...
... osim u križu našega Gospodina Isusa Krista po kojemu je meni razapet svijet i ja svijetu.
Galaćanima 6,14
Križ Gospodina Isusa odvaja vjernike od svijeta, jednako kao što ih Kristova krv dovodi u odnos s Bogom (vidi Efežanima 2,13).
Ako se imam čime ponositi, tada to može biti jedino Kristov križ. Isus Krist na križu – to je bilo posljednje što je svijet vidio u pogledu Njega; a tako je i sa mnom.
Zašto je On bio razapet? On je s pravom mogao zatražiti poštovanje i priznanje svijeta, ali je svijet odbacio tu jedinstvenu Osobu.
Križ je znak toga.
Mnogi poštuju križ a da ne znaju njegovo dublje značenje.
Ali ispovijedati ga, to jest zalagati se za nj, od koristi je jedino onima koji vjeruju: „S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (2,20).
Ostalima pak križ nije znak blagoslova, nego prokletstva (vidi 3,13).
Kristov život na Zemlji okrutno je završio na križu.
Ja sam prihvatio smisao križa zajedno sa svim vjernicima i više ne pristajem uz život po načelima ovoga svijeta, zato što sam se poistovjetio s Njim u Njegovoj smrti.
Križ je iskorijenio moje uzdanje u samog sebe.
Ponosim se križem, a ne više svojim prirodnim sposobnostima, kao što to čini svijet.
Ako sam duhovno jak, utvrdit ću da njegova privlačnost sve više i više nestaje, zato što je svijet pod prokletstvom zbog toga što je odbacio Sina Božjega.
Pjesmom veličamo Njega koji je umro,
Njega koji umro je na križu,
Nadu grešnikovu – nek’ se ljudi samo rugaju;
Zbog toga svijet gubitkom smatramo.
(T. Kelly, 1769. – 1855.)
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Logan Clark on Unsplash