Da je posrijedi neka nepravda ili opako nedjelo, Židovi, imao bih razloga podnositi vas: ali ako su u pitanju riječi i imena i vaš zakon, sami to razmotrite; jer ja sudac nečemu takvom ne želim biti.
Djela 18,14.15
Apostol Pavao je služio Kristu, čije je sljedbenike ranije bio progonio s neumornom revnošću. Sada, tijekom svojeg drugog misijskog putovanja, optužili su ga Židovi, sunarodnjaci, pa je izveden pred prokonzula Galiona. Isprva nije bila donesena nikakva odluka, što je bilo od koristi Pavlu i za propovijedanje Evanđelja. Riječima iznesenim u današnjem tekstu prokonzul je odbio donijeti presudu u pogledu optužbe.
To što je Galion rekao zvuči dosta suvremeno: nije htio suditi u pogledu religijskih pitanja. Stoljećima nakon toga na Zapadu su se, prije negoli je bio utvrđen njihov osobit status, vodili žestoki sukobi u pogledu odnosa između religije i države. Kršćani se ne zalažu za vjersku slobodu samo za sebe, nego i zato što se ljude ne može prisiljavati na to da ispovijedaju vjeru u Krista. To mora biti odluka vjere. Novi zavjet naučava da crkva nije bila pozvana vladati nad svijetom, nego slijediti Krista u svim Njegovim trpljenjima.
Čitajući Galionove riječi dobivamo dojam da je njegov stav proizlazio iz osobnog nezanimanja. Koliko god bilo dobro to što nije donio nikakvu sudbenu odluku, njegova osobna ravnodušnost prema tome predmetu je pogubna. Proći nehajno kraj Krista i križa jednako je što i odbaciti vječno spasenje, koje nam je ponuđeno putem Evanđelja.
Iz kalendara Dobro sjeme - izdavač: GBV
Photo by Macu ic on Unsplash