Gospodine, čuj glas moj: neka uši tvoje paze na glas mojih zaklinjanja.
Psalam 130,2
Kome od nas nije poznat osjećaj usamljenosti? Ako dođemo kući, a osoba koju volimo nije ondje … Ako šećemo ulicama velikoga grada i ne nalazimo nikoga tko nas voli i u koga bismo se mogli pouzdati … Ako stojimo kraj otvorenoga groba i znamo da se onaj čije smo posmrtne ostatke netom položili na počinak više neće vratiti …
To mučenje može biti vrlo teško pa mnogi pomisle: „Ima li život još uvijek ikakva smisla za mene? Zašto moram ostati sâm ovdje? Zašto si ne mogu naći nekoga tko će me stvarno voljeti i u koga ću se moći pouzdati i osloniti?“
Jesmo li zaista sami? Možda tako izgleda, ali postoji netko tko je spreman skrbiti za nas: svemoćan Bog, koji je uistinu uvijek prisutan. Jesmo li ga dosad zanemarivali, „premda on nije daleko ni od koga od nas“ (Djela 17,27)? Jednostavno pokušaj svemoćnom Stvoritelju govoriti o svemu, prije negoli tebe obuzme ta užasna depresivna usamljenost.
Zahvali mu za to što te voli. Reci mu točno što je tvoj problem. Zamoli ga da ti, usprkos svoj tvojoj potrebi, pokaže koliko mu zahvalnosti duguješ. Ispričaj mu o svemu u svome životu s čime se On ne slaže, a ti dobro znaš što je to, i zamoli ga za oproštenje.
Zatim čitaj svoju Bibliju, osobito evanđelja. Obrati pozornost na ono što je napisano o Gospodinu Isusu Kristu, i govori Bogu o tome. Tada ćeš utvrditi da svatko tko poznaje Boga nije sâm.
Današnje čitanje: 2. Kraljevima 13,10-25 · 1. Ivanova 1,5-10
Ilustracija; 'He Heard My Cry for Mercy!' (Passion for Praise) / heartlight.org
Mobilna aplikacija: