Amasja bijaše star dvadeset i pet godina kada je počeo vladati, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. ... On je činio ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, ali ne savršena srca.
2. Ljetopisa 25,1.2
Kakva čast je za nekoga kada Bog može dati tako lijepo svjedočanstvo: „On je činio ono što je ispravno.“ To nije bilo rečeno za mnoge od kraljeva Izraela ili Judeje. No, nažalost, Amasjino svjedočanstvo tu ne završava. Završni dio ima tužan odjek: Amasja nije odlučno i nepopustljivo stajao uz Boga.
Kasnije saznajemo da je Amasja služio bogovima Edomaca. Je li to ozbiljno odstupanje počelo tada kada je propustio poduzeti protumjere kad je ono narod žrtvovao „na uzvišicama“ umjesto u hramu u Jeruzalemu (2. Kraljevima 14,4)?
Bog traži one koji ga ljube svim srcem, svom dušom i svom snagom (Ponovljeni Zakon 6,5). On nas želi posve za sebe, da ne bismo ono što radimo radili polovično, a svakako ne da zanemarujemo odvajanje od zla! „Svakog se vida zla klonite” (1. Solunjanima 5,22).
Naše srce je sjedište naše osobnosti i naših osjećaja. To je mjesto gdje donosimo svoje odluke, „jer iz njega su izvori života“. Stoga svoje srce moramo čuvati „sa svom revnošću” (Izreke 4,23).
Tko god polovično slijedi Gospodina Isusa, neće proći bez štete. Amasjina povijest ozbiljno je upozorenje za nas. U početku se sustezao od štovanja idolâ, ali u odgovornosti koju je imao kao kralj podnosio je zlo, sa strašnim posljedicama: nakon jedne pobjedničke bitke „donio je bogove djece Seirove, postavio ih je da mu budu bogovima te se klanjao pred njima i palio im kâd“ (2. Ljetopisa 25,14).
Kakav bijedan svršetak zbog polovičnosti!
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: Suci 6,28-40 · 2. Korinćanima 6,11-18
Mobilna aplikacija: