Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja: da gledaju moju slavu, koju si mi dao.
Ivan 17,24
Dok se mi kršćanski vjernici približavamo svršetku još jedne godine Božje milosti, nesumnjivo je da će se mnogi, s obzirom na porazno stanje u svijetu zbog raširene zloće, upitati nije li u ovom trenutku prikladno pitanje: „Dokle, Gospodaru sveti i istiniti?“ (Otkrivenje 6,10).
Mi čekamo da naš Gospodin dođe „na oblacima“ primiti one koji su Njegovi i uvesti ih u Očev dom zajedno s „onima koji su usnuli u Isusu“ (1. Solunjanima 4,14).
Naš Bog i Otac iskazao je mnogo milosti dajući vremena da se „svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1. Timoteju 2,4).
Ali možemo biti uvjereni da Gospodin, dok žudimo za ispunjenjem Njegova obećanja, sâm nije ništa manje željan biti zajedno s onima za koje je umro.
„Krist nas je ljubio te za nas predao sebe“ (Efežanima 5,2).
Znamo da je prirodno da ljudi uživaju u društvu onih s kojima postoji ljubavna povezanost. I to će biti dio svih onih koje je naš Spasitelj otkupio.
Stoga nastavljamo svojim putem prema Nebu „gledajući na Isusa“ (Hebrejima 12,2) te iščekujemo zvuk Božje trublje i dobrodošlicu Onoga koji je obećao: „Da, dolazim uskoro“ (Otkrivenje 22,20).
„Neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo“ (Otkrivenje 21,4).
U tijelu „suobličenom njegovom slavnome tijelu“ vidjet ćemo ga „kao što on jest“ (Filipljanima 3,21; 1. Ivanova 3,2). Bolje stanje stvari je nezamislivo!
Današnje čitanje: Malahija 2,1-17 · Marko 15,40-47
Mobilna aplikacija: