Uzdao se u Boga: neka ga on sada izbavi, ako ga hoće; jer je rekao: „Božji sam Sin.“
Matej 27,43
Tim su riječima vođe izraelskog naroda ismijavale Isusa Krista nakon što je bio razapet. Zapazili su da ima apsolutno povjerenje u Boga. Također su poznavali Davidove riječi: „Duša moja vjerno čeka na Boga; od njega dolazi moje spasenje“ (Psalam 62,1). Ti religiozni ljudi bili su zaslijepljeni zavišću i samopravednošću. Budući da Bog nije učinio ništa kako bi spasio Isusa, mislili su da se On ne zanima za raspetoga. Njegovu tvrdnju da je Sin Božji smatrali su drskošću i osudili su ga na smrt. Sada su svoju pretpostavku smatrali opravdanom.
Ti su ljudi previdjeli činjenicu koju je Bog jasno pokazao rekavši da mu je „mio“ (vidi: Psalam 22,8). Bog je s neba bio posvjedočio da je On Njegov ljubljeni Sin. Bog nikada ranije nije našao nekoga tko bi mu u potpunosti vjerovao i savršeno mu služio. Njihov zaključak da ga Bog ne želi bio je potpuno pogrešan. Petar je rekao: „Bog je tako ispunio ono što je unaprijed bio navijestio po ustima svih svojih proroka: da će Krist trpjeti“ (Dj 3,18).
Zašto je Krist morao toliko trpjeti? Jedan odgovor je: kako bismo ti i ja mogli biti spašeni. Njegova zastupnička smrt bila je potrebna za okajanje naših grijeha. Patio je i umro za naše spasenje.
Zar se Božje obećanje da će On spasiti one koji vjeruju u Njega ne odnosi na našega Gospodina? Svakako da se odnosi! Bog ga je oslobodio od smrti. Krist je uskrsnuo kako bi sjeo zdesna Bogu (Marko 16,6.19). Dokaz je tu: Krist se pouzdao u Boga i Bog je bio oduševljen Njime. Bio je potpuno zadovoljan s Njim i Njegovim djelom.
Današnje čitanje: Postanak 41,14-36 · Psalam 26,1-12
Mobilna aplikacija: