Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu.
Ivan 3,36
Jer otkriva se gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi.
Rimljanima 1,18
Božji gnjev
U prvim godinama dvadesetog stoljeća je jedna crkva u Croydonu, u to doba gradu južno od Londona, imala pobožnog propovjednika kojemu je bilo stalo do spasenja njegovih sugrađana.
Jedne nedjelje navečer dva neozbiljna mladića ušla su u crkvu i pribivala večernjoj službi. Propovjednik je propovijedao na temu „Božji gnjev“.
Nakon službe su ona dvojica odlučila otići na piće u obližnju pivnicu. Za šankom je jedan od njih zatražio „čašu Božjega gnjeva”.
Konobarica ga, pitajući se je li dobro čula, upita: „Što ste rekli?“ Mladić ponovi: „Čašu Božjega gnjeva.“
Mlada gospođica koja je služila za šankom odgovori mu: „Ne biste to smjeli govoriti!“ i, dok je to govorila, mladić se mrtav srušio na leđa.
Dobio je ono što je naručio.
Taj potresan događaj služi kao upozorenje da se ne bismo trebali olako odnositi prema Bogu ili bilo čemu što se tiče njega.
„Ne zavaravajte se; Bog se ne dâ izrugivati” (Galaćanima 6,7).
Ako Božja Riječ govori o „vječnoj kazni“ (Matej 25,46), ne bismo li to trebali shvatiti ozbiljno i ne omalovažavati?
Današnji redci prilično jasno pokazuju pod kojim okolnostima Bog iskazuje svoj gnjev.
Izjava „svaka bezbožnost i nepravednost ljudi” može se sažeti u jednu riječ: grijeh.
To je ono što je odvojilo ljudski rod od Stvoritelja.
Nevjera je odbijanje da se vjerom prihvati spasenje koje Bog nudi, odbacivanje Spasitelja, Isusa Krista.
Dragi čitatelju, promisli o tome kako je teško biti izvan područja Božje milosti.
Današnje čitanje: Suci 17,1-13 · Psalam 74,1-12
Mobilna aplikacija: