Ne stidim se Kristova evanđelja: ta ono je snaga Božja za spasenje svakomu tko vjeruje; najprije Židovu pa Grku.
Rimljanima 1,16
Kako bi pojasnio značenje Evanđelja, radosne vijesti, apostol Pavao odmah na početku svoje poslanice Rimljanima daje neke značajne izjave o njemu.
Naziva ga „Božjim evanđeljem“ i ističe da je sâm Bog autor ili izvor te radosne vijesti. A budući da se radi o poruci njegova Sina, Isusa Krista, naziva se i „evanđelje Njegova Sina“ (r. 9).
Glavna tema i središnja točka Evanđelja je Sin Božji, Gospodin Isus Krist.
Kada se ispunilo vrijeme koje su naznačili proroci Starog zavjeta, on je sišao s neba ovamo na zemlju da u djelo provede Božji naum spasenja.
Budući da je na križu Golgote Krist trpio i umro za izgubljene, Božji pravedni zahtjevi su ispunjeni.
U današnjem retku iz Biblije vidimo učinkovitost Evanđelja. Ono je „sila Božja“, koja se iskazuje tako što se grešnici spašavaju vjerom.
Nema ograničenja za tu prekrasnu poruku spasenja.
Bog se tom porukom obraća svima, a ne samo jednom narodu, kao što je to u slučaju Izraela bio učinio sa Zakonom.
Štoviše, kako nitko nema savršenu pravednost, kakvu bi Bog mogao priznati, on nam u Evanđelju nudi svoju vlastitu pravednost; i mi to trebamo prihvatiti!
Moramo se prestati opravdavati te priznati da smo grešnici.
Tko god se na taj način obrati Bogu vjerujući u Krista i njegovo djelo otkupljenja, prima oproštenje grijeha i božansku pravednost.
Današnje čitanje: Jeremija 31,1-14 · Rimljanima 5,1-10
Mobilna aplikacija: