Taj vapaj koji je Gospodin Isus Krist izustio na golgotskom križu poziva svakoga da na trenutak zastane i razmisli. Tisuće godina prije je David, pisac psalama, zapisao te riječi koje će umirući Otkupitelj izgovoriti na križu (Psalam 22,1). Bog nije poštedio vlastitog Sina, nego ga je „na muku stavio“ (Izaija 53,10).

Milijuni vjernika znaju odgovor. Oni će reći: „Bilo je to zbog mojih grijeha. Gospodin ih je okajao na križu, gdje je postao žrtvom za mene; jer ja nisam mogao donijeti ništa što bi moglo zadovoljiti Boga. Taj Gospodinov vapaj donekle mi daje pojmiti koliko je grijeh užasan u Božjim očima, pa i moj. On je morao preuzeti moje mjesto u osudi. Sada ja mogu slaviti svojega Gospodina i Spasitelja i uvijek mu zahvaljivati za Njegovu žrtvenu smrt. Budući da je Njega Bog bio napustio zbog mene, ja ću svu vječnost provoditi u slavi Božjoj u Nebu.“

Vjernici su svjesni nečeg mnogo dubljeg u Otkupiteljevu vapaju „Zašto?“. On je izraz Kristove čistoće i bezgrešnosti; u Njemu samome nije bilo razloga zbog kojega bi ga Bog trebao napustiti. To mu je dalo pravo da upita: „Zašto?“

Svi koji si umišljaju da se vječnosti mogu približiti bez vjere u Spasitelja, Isusa Krista, trebali bi upamtiti jedno: da je postojao neki drugi način kako spasiti ljude od vječnoga prokletstva, Bog nikada ne bi bio dopustio svojemu Sinu da pati kao što je patio.

Današnje čitanje: Ponovljeni Zakon 18,1-22 · Matej 27,27-38