Bog ... nam je progovorio po svome Sinu … koji je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage.
Hebrejima 1,1-3
Božanstvo Isusa Krista (2)
Mnogi tekstovi iz Biblije svjedoče o božanstvu Isusa Krista. Sâm Isus je potvrdio svoje božanstvo i bio štovan kao Bog.
Isusa je Bogom nazvao sâm Otac. Duboko smo dirnuti proročanskom riječju u Psalmu 102,24, gdje Isus Krist izjavljuje: „Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti usred dana mojih.“ Otac odgovara: „Tijekom svih naraštaja traju godine tvoje.“ Zatim se prisjeća svoje slave kao Stvoritelja nebesa i zemlje te izjavljuje da je uvijek isti, da postoji izvan vremenskog ograničenja.
Prvi redci poslanice Hebrejima također veličanstveno ističu veličinu Boga Sina kao nadmoćnog prorocima po kojima je Bog ranije govorio, i anđelima, koji mu iskazuju poštovanje. Opreka s ovim posljednjim naglašena je Očevom izjavom o njegovom Sinu: „Prijestolje tvoje je, Bože, u vijeke vjekova“ (r. 8).
Bog mu također kaže: „Ti si Sin moj, ja te danas rodih“ (red. 5). Ta nam izjava daje na znanje da je, nakon što su Židovi odbili božansku poruku objavljenu po prorocima, Otac uveo svog Sina u vrijeme poslavši ga u svijet. Tako „postade Riječ tijelom i prebivaše među nama” (Ivan 1,14).
Kakva li je tajna utjelovljenje! Bog Sin preuzeo je našu narav, ali Biblija potvrđuje da on nije upoznao ni počinio grijeh. Tako je on mogao biti jedina sveta žrtva sposobna nositi naš grijeh na križu Golgote.
(završava u utorak)
Današnje čitanje: Suci 16,23-31 · Psalam 73,18-28
Mobilna aplikacija: