Postanak 1,1

U biblijskom izvješću o stvaranju, s kojim započinje Sveto pismo, tri puta čitamo da „Bog stvori“ (1.21.27). U svakom od tih slučajeva taj izraz označava to da je bilo stvoreno nešto što prije nije postojalo, niti je bilo ičeg sličnog.

Najprije je Bog stvorio nebo i zemlju. To je bio nastanak tvari. Bog je u postojanje uveo nešto što prethodno nije postojalo.

Kasnije je Bog stvorio životinje. Peti dan stvaranja najavljen je riječima: „Neka vode obilato iznjedre pokretna živa stvorenja“ (red. 20). To bi se moglo prevesti i kao „obilje živih duša“. To je bio začetak životinjskog svijeta, kada su počele postojati duše. Životinje posjeduju dušu, ali ona nije besmrtna. One mogu osjećati i neovisno se kretati.

Na posljetku je, takoreći kao krunu stvaranja, Bog stvorio čovjeka. To je bio početak ljudskog življenja i, stoga, i našeg duha, kojeg životinje nemaju. Čovjek je razumsko biće, koje je od samog svog nastanka bilo sposobno razumjeti jezik i govoriti.

Božje stvaralačke moći razotkrivaju granice ljudskog djelovanja. Bog je učinio ono što ne može učiniti nijedno ljudsko biće. Nitko ne može načiniti nešto ni iz čega (vidi: Rimljanima 4,17), niti pak mrtvu tvar učiniti živom. Nitko nije u stanju ni ukloniti ono što životinje čini različitima od ljudi. A ono što čovjek ne može učiniti, ne može se postići evolucijom.

Kako je čudesna Božja stvaralačka moć! I kako jednostavnim sve postaje kad prihvatimo Stvoritelja i povjerujemo u Njega.

Današnje čitanje: Nehemija 2,9-20 · Izreke 11,1-9

• Android
• iOS