Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u Očevu naručju, on ga je objavio.
Bog … nam je progovorio po svome Sinu … po kome je i načinio svjetove.
Ivan 1,18
Hebrejima 1,1.2
Ljudi ponekad znaju reći: „Pokaži mi Boga i vjerovat ću u Njega.“ No mogu li naše misli biti ograničene na ono što vidimo? Bog je duh; ljudsko ga oko ne može vidjeti, niti ga naš razum može zamisliti. „Bog je veći negoli čovjek“ (Job 33,12).
Ipak, Bog se obznanjuje. Nije li se otkrio putem svojih djela u prirodi, koju je On stvorio? Trebam li ići k proizvođaču satova da potvrdim da je netko izradio moj ručni sat? A što je, onda, s čudesima prirode i ljudskoga tijela? Priroda dokazuje postojanje svojeg Stvoritelja. No Bog je učinio još više od toga: On sâm je došao na Zemlju.
Postojanje Isusa Krista izvjesno je kao i postojanje Aleksandra Velikog ili Napoleona. Bog se objavio putem svojega Sina, Isusa.
Neki ljudi u evanđeljima ne vide ništa osim mitova, no ne može biti dvojbe u pogledu zabilježenih čudesa i izvješća: te činjenice su zabilježila četvorica različitih svjedoka.
Evanđelja govore o moćnim djelima ljubavi ostvarenim Njegovom riječju. Ona opisuju Njegov čist, svet život i iznose Njegovo naučavanje obilježeno ljubavlju, mirom i opraštanjem, kao i istinom i pravednošću. Pokazuju nam da je On osuđivao zlo, ali prihvatio trpljenje, oprostivši grijehe onih su u Njega povjerovali i u Njega položili svoje povjerenje. Isus Krist je bio otkrivenje našeg svetog, pravednog Boga.
„Bog bijaše u Kristu pomirivši svijet sa sobom ne uračunavajući im njihove prekršaje“ (2. Korinćanima 5,19).
Današnje čitanje: Estera 3,1-15 · Izreke 19,8-14
Mobilna aplikacija: