Neka je blagoslovljen Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim predjelima u Kristu.
Efežanima 1,3
Bog koji daje blagoslov
U poslanici Efežanima Bog nam daje uvid u vlastito srce. Tu saznajemo da sve proizlazi iz njega i da je on izvor i davatelj svih blagoslova.
U ovim prvim redcima ne spominju se grešnici ili grijeh. Predmet je Božji vječni naum blagoslova koji je, bez obzira na to što je čovjek postao grešnik, potaknuo njegovo srce da u Kristu ljudima podari beskrajno bogate blagoslove (r. 4-5).
Istina je da su oni koje je želio blagosloviti trebali otkupljenje krvlju, ali o tome ćemo govoriti kasnije (r. 7).
Za razliku od poslanice Rimljanima, koja počinje s čovjekovim stanjem izgubljenosti, u Efežanima 1 istaknuto je Božje srce, njegov vječni naum u pogledu njega, njegovog Sina i izabranikâ.
Bog nije uskratio nijedan duhovni blagoslov onima koje je imao u vidu prije postanka svijeta. Može li stoga itko sumnjati u njegovu ljubav?
Ponovimo: Bog svojoj djeci nije uskratio ništa.
Po vjeri se ona već sada mogu radovati svemu onome u čemu će jednog dana savršeno uživati s njim u njegovoj prisutnosti. Oni su „nebeski“ ljudi (1. Korinćanima 15,48), koji sjede zajedno „u nebeskim predjelima u Kristu“ (Efežanima 2,6), iako još neko vrijeme moraju živjeti na zemlji. Ovdje i sada imaju užitak koji odgovara mjestu u nebu.
Kad smo zaokupljeni Božjom Riječju, osobito posljedicama Kristove smrti, uskrsnuća i uzašašća, naša se srca prenose u nebo.
„Gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše” (Matej 6,21).
Ilustracija; bible.art
Današnje čitanje: Suci 14,14-20 15,1-8 · 2. Korinćanima 12,16-21
Mobilna aplikacija: