Isus im reče: „Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u mene vjeruje, ima život vječni.“

Ivan 6,43.47

Jednom sam s nekom mladom muslimankom razgovarao o vjerskim pitanjima. Ta mlada žena mi je pričala o islamskom običaju, o postu tijekom mjeseca Ramazana, putem kojeg se ljudi nadaju dobiti oproštenje grijehâ. To se odnosi na to kad netko noću iskreno moli želeći ugoditi Alahu. Naravno, shvaćala je da se nakon tog razdoblja posta i dalje čine prijestupi. Stoga sam je upitao: „Što bi se dogodilo kad bi iznenada umrla bez oproštenja svojih grijeha?“

Odvratila je: „Naučila sam to da su naša dobra djela važna. Tijekom svojeg života moramo učiniti koliko god je moguće dobrih djela da prevagnu naša zla djela, i Alah će nam vjerojatno otvoriti vrata raja.“ Jasno sam osjetio da ta muslimanka ozbiljno shvaća svoju vjeru. No ona, kao što je priznala, nije našla smirenje ni sigurnost za svoju savjest, kao ni istinski mir. Spomenula je i to da je imala prijateljicu kršćanku, s kojom je razgovarala o vjeri. Pozvala se na ono što je zajedničko islamu i kršćanstvu, to jest zapovijed da se poštuje oca i majku. Rekla je i da se Isus Krist spominje u Kuranu.

Nato sam joj objasnio ono najvažnije po čemu se Biblija razlikuje od Kurana. Jedino Biblija pokazuje što je pravedan temelj na kojemu Bog može oprostiti grijehe, jer je Isus Krist pretrpio Božju kaznu kao zamjenik grešnikâ. I, kao drugo, samo Biblija nam pokazuje da nikome od onih koji vjeruju u Isusa Krista i Njegovu pomirbenu smrt neće biti suđeno za njihove grijehe. Bog je pravedan: On neće dva puta kazniti prijestupe za koje je Krist umro na križu. Stoga sigurnost i mir grešniku može dati samo vjera u Isusa Krista.

Današnje čitanje: Obadija 12-21 · Izreke 26,1-9

• Android
• iOS